cusskorneutran

Udaja zene traze muzeve hrvatska

cusskorneutran | 02 Јануар, 2019 17:46

Upoznavanje radi braka

❤️ Click here: Udaja zene traze muzeve hrvatska

«, nakon navodenja tih i slicnih primjera, komentar је autorica decidiranih uputstava za pisanje godisnjih izvjestaja. Ali je zato pun love. S ovim programom izlazi grof Draskovic pred svoj narod.

Ovako je ALitica ilirska bez stainoga pro- grama, te je moraia zivjeti od slucaja do slucaja. Ti mladii su se zvali vukovi. Pobozne i usvjestne; II.

Od susjeda je uzeo jednu zdjelu posudu kako bi pripremio veceru. Covic-Plenkovic Mihovil, posjednik god. Giиseppiпa Martiпиzzi stasala је и doba procvata talijaпske пасiопаl пе svijesti и Istri. On rece, da bi dolikovalo narodu hrvatskomu, a napose Matici, da podade narodu jednu veliku zbirku, kojom bi se mogao pred svijetom ponosito predstaviti. Uvjerise se, da jest, jer je ta molba joste godine 1839. Citaonica je dobila kraljevu odluku njegdje u polovici mjeseca oktobra. Z o r i c Josip, zupnik na Prozorju god. Na vatru bi se posula psenica i reklo: Rodilo na drvetu i kamenu i polju vinovu! Spominjasmo, da je njegova osnova prevelika, da ce tre- bati vise godina, da nas narod zlovoljan radi tolikoga neploda Matice ceka brzi i svjezi napredak drustva na novom osnovu. Svaki odbor ima svoga podpredsjednika, svaki ima svoje sjednice, ali mogu se sastati i u skupne sjednice pod predsje- danjem drustvenoga predsjednika. Posebno su apostrofirani vjernici mada njihovo pravo na vjersko uvjerenje nije sporno koji »ostavljaju posao Cim im svecenici zazvone na sva zvona«. Pag Otok: Crljenko Juraj pok.

Net.hr - Demetra njegovu krasnu «Teutu».

Idrizi Izdavac: ALEM, Prizren Stampa: PENA, Prizren Stampanje knjige donirali Sadik Idrizi i Azir Kuljii 3 Nazif Dokle BOGOMILIZAM I ETNOGENEZA TORBE A KUKSKE GORE Prizren, 2011. U potrazi za izvorima koji bi mogli baciti svjetlo na porijeklo ovog imena, tezinu njegove pezorativnosti i etnogenezu ove populacije, prije sedamnaest godina u ruke mi je pao clanak poznatog albanskog istrazivaca Dimitra Suteriija Dhimitër Shuteriqi Biljeske o herezama u Albaniji objavljen u casopisu Istorijske studije 2, Tirana, 19801. Dalje, pozivajui se na vizantijskog historicara iz XIV vijeka Halkokondila i bugarskog istrazivaca Dimitra Angelova, iznio je misljenje da je ovo jedno od imena kojim se nazivaju pripadnici bogomilskog pokreta poniklog u X vijeku na prostoru bugarske drzave, odnosno u jugozapadom dijelu danasnje Makedonije. Ubijeñen da sam usao u trag i da su objasnjenja Suteriija nedovoljna kako bi se doslo do nekog odreñenog zakljucka, odlucio sam da nastavim istrazivanje. Nazalost, napori su bili uzaludni. O stranoj literaturi u to vrijeme, zbog cenzure komunistickog rezima, nije moglo biti ni govora. Meñutim, ovo saznanje, te neka terenska istrazivanja pojacala su moje uvjerenje da je dosao trenutak da se izañe sa idejom da Torbesi Gore imaju veze sa bogomilskom herezom i da se njihova etnogeneza vezuje za ovaj pokret. Tekst nije prosao bez kontroverznih komentara. Kasnije, narocito nakon 1999. Moram priznati da sam dozivio razocarenje i inferiornost kada sam saznao da ova moja teza nije bila nova. Cak je mnogo ranije bila postavljena i od nekih veoma poznatih autora. Preostalo mi je da istrazim nesto sto bi pomoglo pojasnjenju etimologije imena Torbes i mozda jos ponesto, pored imena, sto je od bogomilizma ostalo na terenu. Istrazivanje je rezultiralo ohrabrujuim materijalom na osnovu kojeg sam dosao do zakljucka da se u Gori, odnosno da je stanovnistvo u njenim selima, osim uvredljive tezine imena Torbes, sacuvalo i prakticiralo jos mnogo toga sto pripada bogomilskoj doktrini i praksi. Odjek ovih dviju publikacija kod intelektualaca i sirih citalaca Gore premasio je moja ocekivanja. Pored entuzijasta koji su smatrali da sam otkrio Ahilovu petu u vezi etnogeneze Torbesa Gore, bilo je i onih koji se nisu mogli ubijediti i kojima nisu bili dovoljni svi argumenti koje sam iznio. Neki drugi sa politickim i etnocentricnim optereenjima, ili zahvaeni patriotskim sindromom, negirali su sve jednim potezom pera. Cak 6 su negirali i dalje negiraju postojanje vrijednosti kulture, jezika i etnografije ovog stanovnistva. Insistirajui arbitrarno i odbijajui svaku moralnu, naucnu i grañansku cinjenicu, proglasili su a priori da je jezicko, kulturno, etnografsko i folklorno nasljeñe Gore u potpunosti albansko. Cak se nisu ustrucavali da promijene i imena mjesta, da ih izbrisu iz karte Gore itd. Ukratko, srpski i albanski istrazivaci ne prihvataju ovu tezu iz prostog razloga, jer ona objasnjava da Torbesi nisu niti srpskog niti albanskog porijekla. Bosnjacki, makedonski i bugarski istrazivaci je prihvataju, dok Gorani, osamueni i uljuljkani u kolijevci dilema, racunaju pragmaticno i samo u korist licnog prezivljavanja. Ubijeñen da sam usao u jasni trag bogomilizma u Gori, te da samo ime nije dovoljno, uvazavajui sva reagiranja nezavisno sa koje strane ona dolazila, obavezao sam se da produbim izvore i terenska istrazivanja kako bih problem razjasnio do kraja. Ovo me je dovelo do knjige koju predstavljam sirokom citateljstvu i naucnim krugovima sa uvjerenjem da sam pred njih iznio dovoljno dokaza koji nedvosmisleno potvrñuju da je porijeklo Torbesa Gore povezano sa bogomilskim pokretom, da bogomilstvo u Gori nastavlja da egzistira i da ih ime Torbes prati neprekidno od XI vijeka do danas. S obzirom da su bogomilski hereticki pokret i njegova doktrina malo ili uopste nisu poznati u Albaniji, odlucio sam da knjizi pridodam i poglavlje u kojem nasiroko objasnjavam ovaj srednjovjekovni balkanski fenomen koji je bio toliko rasiren da je zahvatio citavu Evropu. Ovo sam uradio i zato sto sam smatrao da u pomoi citateljima kako bi bolje shvatili ono sto je obrañeno u drugom poglavlju. Meñutim, citatelji i istrazivaci su ti koji e dati svoj sud o onome sto sam predstavio. Bogomili i bogomilizam a. Nazivi Bogomili predstavljaju jednu od srednjovjekovnih sekti, masovni hereticki pokret ili kako je jos zovu nova hereza2 koja se brzo rasirila na Balkanu, Vizantiji, Evropi, Rusiji i Maloj Aziji i koja je skoro pet vjekova imala snazan utjecaj na filozofski, religijski, socijalni, politicki, kulturni i ekonomski zivot na ovim prostorima. Od bogomila imamo bogomilizam, doktrinu, znanje, ucenje koje propagiraju bogomili, osnovne teze kosmogonije, eshatologiju, porijeklo i stvaranja svijeta, spustanje zlih sila sa neba, stvaranje vidljivog svijeta i covjeka, dolazak Hrista i njegova borba sa ñavolom, kraj svijeta i sudbinu pravednika i grjesnika. B'lgarski bogomilski i apokrifni predstavi v anglijskata srednovekovna kultura, Sofija 2001, str. Tajnata kniga na Evropa, Strannijat ricar na svestenata kniga, Sofija, 2004, str. Bogomilstvo, Bogomilski knigi i legendi, Sofija, 1925, str. Ona pise: ,,Prema veini nasih autora bogomili su svoje ime dobili na osnovu dvije slavenske rijeci koje znace da su oni Bogu mili, dok prema misljenju dr. Stefana Petrovia ime ove sekte oznacava da su oni prijatelji. Ali, postoji i trea tvrdnja da su bogomili ime dobili po imenu organizatora i propovjednika ove sekte na Balkanskom poluostrvu, bugarskom popu Bogomilu. On zakljucuje: ,,Masalijani poklanjaju najveu vaznost molitvi i postu. Toliko se mole da su ih iz tih razloga prozvali bogomilima bogu dragi. U sjevernom dijelu Italije jos prije 1167. Karakter Jos od 1712. Uprkos mnogim razlikama, sve naucnike koji su pisali o bogomilizmu mozemo podijeliti u dvije grupe. Prvi forsiraju i precjenjuju religioznu stranu, dok drugi socijalno-politicku. XVIII XIX vijek Njemci J. Wolf 1712 , J. Oeder 1734 i Francuz C. Schmidt 1849 su bogomilsku doktrinu posmatrali samo iz ugla teologije, kao religioznu herezu, iskljucujui njenu socijalnu stranu. Angelov, Dimitr, Bogomilstvoto v Blgarija... Angelov, Dimitr, Bogomilstvoto v Blgarija, isto. Zapravo Albizane nazivaju francuskim bogomilima, dok katare italijanskim bogomilima. Wolf, Historia Bogomilorum, Vitemberg, 1712. Kiprijanoviu 1877 , F. Rackom 1880 i K. Radcenku, ovu doktrinu, prije svega, treba posmatrati kao religioznu i ne povezivati je toliko sa ukupnim i konkretnim ekonomskim aktivnostima u srednjovjekovnoj Bugarskoj koliko sa ulogom prethodnih heretickih doktrina kao sto su maniheizam, pavlianizam pavlikijanizam i masilianizam. Ovakav pristup posmatranja ima i Golubinski 1871 koji svoje procjene temelji na pozicijama pravoslavne crkve. Kod drugih autora kao sto su A. Giljferding 1858 , N. Osokin 1869 , M. Popruzenko 1899 i dr. Drinov 1869 prosto smatra da je bogomilizam samo asketska ideologija. Isti autor vidi iskljucivo socijalnu stranu ove doktrine i nije sklon da povjeruje da je ona prosti nastavak starih heretickih doktrina. Za njegovog savremenika R. Karoljeva 1871 bogomilizam je, prije svega, religijska doktrina koja predstavlja duboku i potpunu deformaciju hrisanstva, dok je N. Filipov vidi kao posljednji stepen prethodnih dualistickih religijskih doktrina. Blagoev 1906 bogomilizam vidi kao direktan odraz realnosti bugarskog srednjovjekovnog feudalnog drustava i kao protest seljackih masa protiv represije koja je dolazila od strane velikasa i visokog crkvenog klera. Dalje, autor bogomile vidi kao ljude koji su pokusavali obnoviti ranohrisanske opstine i slobodu potrosnje. On blati bogomilizam kao tamnu i destruktivnu doktrinu koja iskljucuje svaku svjetlost i ugrozava drzavu i drustvo. Blagojev 1912 zakljucuje da su bogomili bili borci za ozivljavanje starog slavenskog drustva, koncepta i sistema opstina na bazi polova, koje su bile unistene zbog ucvrsivanja vizantijskih pravnih normi u Bugarskoj. On, dalje, smatra da su okolnosti koje su dovele do rañanja bogomilskog pokreta bile akutni agrarni problemi bugarske drzave X vijeka i tesko stanje seljackih masa iskljucenih iz imovine i ugnjetavanih od strane velikasa i svestenstva. Sami bogomili nisu bili protiv drzave uprkos tome sto su bili proganjani od svih njihovih zakonitih vladara. Oni su se borili samo protiv uzurpatora. Nisu bili ni protiv institucija crkve, brinuli su se o njenoj cistoti i unutrasnjoj nezavisnosti, ali su bili protiv utjecaja vizantijzma i katolicizma. Kasnije 1923 ovaj autor ide jos dalje kada kaze: ,,Bogomilizam u Bugarskoj ne predstavlja nikakvu vrstu hereze, ve je nastao kao politicka posljedica pojedinaca nezadovoljnih vlasu. Misevu 1916 pojava ove doktrine je izraz protesta naroda koji je naucio da zivi u demokratskoj slavenskoj organizaciji i koji je bio nezadovoljan promjenama nastalim nakon pokrstavanja. Edith Durham je bogomilizam nazvala novom vjerom. Jordan Ivanov je zapisao: ,,Kao sto je navedeno po istorijskim dokumentima, bogomilizam, njegova dogmatika i etika u sustini predstavljaju zanimljivu pojavu u moralno-religioznom i socijalnom zivotu. Sarenkov smatra da bogomilizam predstavlja nastavak i transformaciju starog maniheizma u uslovima bugarskog srednjovjekovnog drustva. Zlatarski u bogomilizmu vidi isprepletenost religioznih i politicko-drustvenih elementa, gdje su do 15 16 Durham, Edhith, Njëzet vjet ngatërresa ballkanike, Tiranë, 1927. Ivanov, Jordan, Bogomilski knigi i legendi, Sofija, 1925, str. Snegarov 1928 identifikuje bogomilizam najprije kao religioznu herezu i smatra da su za njen nastanak od presudnog znacaja bila jos uvijek ziva paganska vjerovanja meñu bugarskim stanovnistvom tokom X vijeka i duboko moralno posrnue svestenstva. Filipov, samo godinu dana kasnije, pise da se kroz bogomilizam izrazavaju teznje narodnih masa na povratak u demokratski slavenski sistem. Anri Pjues 1945 vidi bogomilsku doktrinu kao jedan nepromjenljiv filozosko-religijski sistem dat jednom zauvijek. Drzavin iznosi tezu da je bogomilizam, prije svega, protest seljackih masa protiv feudalnog ugnjetavanja. On, takoñe, iznosi tezu o patriotskoj formi bogomilskog pokreta. Runcman 1947 smatra da bogomilizam predstavlja kariku u razvoju dualizma u srednjevjekovnoj Evropi, te da je njegovo porijeklo usko povezano sa doktrinom pavlikijana koja mu je prethodila. Po shvatanju bogomilizma D. Obolensky u prvi plan istice njegovu religioznu stranu, a ne socio-politicku. Na ovim pozicijama su i H. Sodeberg 1949 i A. Trosovski 1949 spada u red naucnika koji smatraju da bogomilizam predstavlja izraz nezadovoljstva seljackih masa protiv plemstva i zvanicne crkve. Emes Verner 1955 u potpunosti smatra da je ovo socijalna doktrina koja ima i vjerske elemente. Za Dimitra Angelova bogomilizam je u sustini doktrina uperena protiv feudalnog poretka, dok se kao hereza distancira od dogme zvanicne crkve. Dalje, on kaze: ,,Bogomilska doktrina je, prije svega, socijalni protest seljackih masa u srednjovjekovnoj Bugarskoj protiv plemstva i svestenstva. Nosioci ovog procesa protiv socijalne nepravde bili su bogomili. Bogomili su pokrenuli jedno veoma vazno pitanje za covjecanstvo: Moze li postojati Bog, bez postojanja ñavola? To jest, moze li postojati dobro bez postojanja zla? Fjalori enciklopedik shqiptar, Tirana, 1985, str. Takav nacin zivota ne predstavlja nikakvu opasnost ni po najvisi nivo njihove organizovanosti. Sve je sadrzano u bogomilskoj doktrini. Negiranjem kulta Svete Marije, predstavljanjem Hrista kao smrtnika, a krst i krstenje kao stvar ñavola, oni su, zapravo, pogodili osnove hrisanstva. To je bio pravi razlog, a ne njegov socijalni karakter, zbog kojeg je bogomilski pokret na sebe navukao mrznju i Rima i Carigrada. On pise: ,,Nazalost, sve je to malo proucavano, cak i kada je proucavano rijetko su u obzir uzimane analize jednog ili drugog istorijskog perioda. I metoda im je bila isuvise materijalisticka i socijalna, van pravoslavne bugarske crkve i pravoslavnog hrisanstva uopste, zbog cega su ocjene laicke a u nekim slucajevima i povrsne u odnosu na socijalni karakter, protiv su korisenja privatne svojine i pokusaja povratka na primitivni komunizam seoskog tipa. Izgledalo mi je veoma interesantno kako su ovi ljudi odgovarali na velika pitanja ljudskog bia i na koji se nacin reflektuje duhovna strana doktrine na njihov zivot. Drugim rijecima, na koji se nacin dogma transformise u djelovanje. Rezultat je humanizacija katolicanstva. Ovom doktrinom pokusavali su objasniti stvaranje svijeta i polutame van njega, posto je nisu mogli nai u pravoslavnoj doktrini, paganskoj idolatriji i prethodnom dualizmu kojim su se hranili i na koji su se naslanjali. Problem su postavili jednostavno: Ako je Bog tvorac svijeta i ako je svemoan, sveznajui i apsolutno dobar, sa pravom se postavlja pitanje odakle je doslo zlo?! Si deus est, unde malum? Tako su stari gnostici odbacili ideju stvaranja materije od Boga i prihvatili misljenje po kojem je svijet stvorio neki zli duh koji se nalazi na nizem nivou od Boga. Maniheisti, ciji su nasljednici balkanski bogomili, branili su dosljedno dualizam. Izmeñu Boga i covjeka nije bio potreban posrednik i cijela crkvena infrastruktura nije bila nista drugo do stvar ñavola koji pokusava da podrije autoritet Boga i poljulja vjeru ljudi u Njega. Od rañanja pa sve do njenog gusenja, borbu protiv ovog pokreta zapocela je i vodila je crkva i njeni najvisi organi koristei sva raspoloziva sredstva, pocev od kleveta, anateme i prokletstva do mucenja, spaljivanja na lomaci, pokolja i masovnih progona. U pozadini svih ovih akcija stajali su najcuveniji teolozi toga vremena poznati po rusenju prethodnih heretickih dualistickih pokreta i njihove filozofije, Sinodi Sabori kao najvisi organi odlucivanja u pravoslavnoj crkvi, volja celnika glavnih crkvenih centara Konstantinopolja Carigrada, Istambula , Srbije i Rima, inkvizicija, kampanje progona i krstaski ratovi. Odmah nakon dramaticne pojave ove doktrine, bugarski car Petar 927-969 , koji je dobro znao sta ona znaci, dva puta se za savjet obratio Teofilaktu, carigradskom patrijarhu. Ovaj je preporucio anatemu za one koji su napustili pravoslavlje i eptimiju vrsta hriscanske kazne za one koji slijede heretike i koji ne odustaju od toga. Zbog tih dokaza, koje nalazimo u njegovom radu, a koji su svjezi i originalni, moze se dati prava i pouzdana slika bogomilske doktrine u cjelosti. On je imao namjeru da srusi samo neke stavove i da pokaze gdje su prevareni. Djelo je nastalo nakon 1054. Na osnovu dokaza koje je iznio ovaj autor, kasnije je formulisan set anatema protiv sljedbenika bogomilske hereze. On u svom djelu potvrñuje snazno sirenje bogomilizma tokom XI vijeka na prostoru Trakije i daje interesantne pojedinosti o dualistickom shvatanju heretika. Poznato je da je 1027. Kasnije je izdata druga grupa od 23 anateme sa istom namjenom. Interesovanje za bogomilizam u Vizantiji dostiglo je vrhunac pocetkom XII vijeka kada je u Carigradu odrzan proces protiv bogomila Vasilija koji je osuñen na smrt spaljivanjem na lomaci. Zapravo, tada je zapocela i najvaznija prezentacija protiv heretika od strane eminentnog vizantijskog teologa, jednog od najbojlih po33 34 Angelov, Dimitar, isto str. Na osnovu naredbe cara da napise jedno djelo o svim najvaznijim herezama, Zigavin je izmeñu 1111-1115. U XXVII naslovu opisana je anatemisana bogomilska hereza. Kako bi eliminisao herezu koja je cvjetala u gradu Meglenu Makedonija , car Manuel Komnen 1143-1180 je poslao episkopa Ilariona. U njegovoj biografiji, koju je nakon njegove smrti napisao njegov ucenik Petar, iguman nekog manastira, stoji da je Ilarion uspjesno obavio svoju misiju. Paznju bogomilizmu posvetio je i cuveni tumac vizantijskog kanonskog prava Teodor Balsamon. Sinod cara Borila 1207-1218 sazvan u Trnovu 1211. Na ovom Saboru osuñeni su glavni propagatori hereze koji su djelovali na tlu Bugarske i bacena je anatema na njihove stavove. Biljana urevi Stojkovi, Katari, Verske sekte leksikon, Narodna knjiga, Beograd, 2002, str. Prvi meñu njima koga treba pomenuti je milanski teolog Bonakurzus, bivsi heretik, koji je 1190. Katalonski pisac Duran de Huska je u svom polemickom djelu 1228-1229 42 izmeñu ostalog pokusao da obori jedan katarski traktat toga vremena u kojem heretici objasnjavaju osnove svoga kosmogonijskog i eshatoloskog vjerovanja. I mnogi drugi italijanski i francuski teolozi ovoga vremena, kao sto su Anselm iz Aleksandrije, Etien Byreon, Ebrard, Alan iz Lila, Peter Valij kao i Njemac Ekbert43 bavili su se ovom herezom u zapadnim zemljama. Mnogi izvori kao sto su papina pisma, teoloski traktati i dr. Vizantijski car Aleksej Komnen I 1081- 41 42 A. Publikovano od strane SHR. Touzellier pod naslovom Nue somme anicatharae, le Liber contra Manicheos de Durand de Huesca. Da nije bilo tako ne bi u njihove redove pristupili clanovi carske porodice Samuila48 i Stefana Nemanje49 i ne bi uzivali podrsku Kulina bana,50 velikog turskog vezira Mahmutpase Hrvata,51 zvornickog kneza,52 Hrvata i Dalmatinaca. Prizren, januar-april, 2000, str. Samo doktrine mogu trajati vjekovima, samo one mogu biti uputa i siriti se kao epidemija u veoma kratkom vremenu na vise kontinenata. Za razliku od njih socijalni pokreti su izolovani i tesko da traju duze od zivota jedne generacije. Buknu i ugase se brzo i padnu pod kontrolu silom ili konkretnim rjesenjem prihvaenim od obe strane. Mogu zahvatiti jedno podrucje, siru teritoriju pa cak jednu drzavu, ali dalje ne. Njihov cilj je da promijene pojedince, drustvene odnose, bolju raspodjelu prihoda i dr. Blgarsiki bogomilski i apokrifni predsavki v anglijskata srednovekovna kultura, Sofija 2001, str. Cak i poslije pokrstavanja kralja Borisa 865 i prihvatanja hrisanstva kao zvanicne vjere, u bugarskoj drzavi jos dugo su se odrzala paganska vjerovanja. Vjekovna tradicija se nije mogla tako jednostavno izbrisati. Poznate su pobune velikasa cara Borisa i prihvatanje nove vjere od strane njegovog sina Vladimira. Sveti Ivan Rilski, koji je zivio u vrijeme cara Petra, u svom testamentu savjetuje svojim ucenicima da se priklone svojim sunarodnicima u vjeri i da se klone heretickih rituala kojih se jos uvijek pridrzavaju i nakon pokrstavanja. U Rodopima bilo je nepokrstenih Bugara sve do XI vijeka, koji su se, prema onome sto se govori u Zivotopisu Sv. Georgija iz Ivera, i dalje molili svojim idolima. Ovakvo stanje dvovjerstva i vjerske kolebljivosti olaksalo je rañanje bogomilizma. U vezi sa ovim Edith Durham kaze: ,,Brzina kojom se ova vjera nova bogomilska vjera prim. Sunce i Mjesec koji su vise obozavani u ovoj religiji, dotakli su, izgleda, stari prethrisanski paganizam kod Slavena. To je rezultiralo, prije svega, nepovjerenjem prema hrisanskim dogmama, prema od59 60 Ivanov Jordan, Bogomilski knigi i legendi, Sofija, 1925, str. Durham, Edhith, Njëzet vjet ngatërresa ballkanike, Tiranë, 1927, str. Tako su, suprotno hrisanskim stavovima da se sunce i sve nebeske zvijezde kreu pod komandom Boga, slavenski pagani mislili da se sunce pomjera prema sopstvenoj zelji. Za razliku od predviñanja da je sve na ovom svijetu djelo Bozje i da sve zavisi od njega, paganski pojedinci misle da na zemlji vladaju razlicita zla bia koja ljudima donose nesreu. Takva vjerovanja u zla bia duhove, nimfe, vile i dr. Paganske tendencije i pogledi poricu ne samo hrisansku dogmu u njenim osnovnim tezama, ve se suprotstavljaju i odbacuju hrisanske institucije i njihove predstavnike. Razjareni pagani, prije svega, sa mrznjom posmatraju brzinu izgradnje crkava i manastira tokom X vijeka. Podizanje crkvenih kultnih objekata za njih je bila neobicna i neprijatna pojava. Malobrojne paganske hramove imali su Protobugari, dok Slaveni, koji su cinili dominantnu veinu stanovnistva u zemlji, nisu gradili nikakve posebne grañevine ve su se molili pod otvorenim nebom, najcese ispod nekog drveta, koje su smatrali svetim. Ova situacija predstavlja prirodnu osnovu u kojoj su mogle zazivjeti doktrine koje je rodio bogomilizam. Mogu se pomenuti i pavlianski misionari iz jermenskog grada Tefrika koji su ovamo dosli kako bi sirili doktrinu odmah nakon pokrstavanja. Neki od njih su bili monofiziti, dok su ostali bili pavlikijani, masalijani i ikonoborci. Nasljednik Kopronima, Lav IV Hazarin, tokom 778. Pavlikijana je, takoñer, bilo i u Carigradu Konstantinopolju. Kasnije je imperator Jovan Cimski 969976 , koji je inace bio jermenskog porijekla, doveo i druge sunarodnike u oblast Plovdiva. Govori se i o doseljavanju Pecenjega, nosilaca maniheizma, u nekoliko oblasti. Govorei o ulozi prethodnih hereza Edith Durham pise: ,,Maniheizam je pustio jake korijene na Balkanskom poluostrvu jos u doba Justinijana. Sada se preobukao u formu hrisanstva. U Samosatenu u Maloj Aziji pojavila se jedna sekta poznata kao pavlikijani. Oni su povezali maniheizam sa posebnim propovjedima Sv. Prognani od hrisana udruzili su se sa muslimanima i podigli se na ustanak koji je unistio veliki dio Male Azije. Car Kopronimus 741 , kako bi ih oslabio, veinu salje u Trakiju da sluze kao granicari. Jovan Zimices I 969 raselio je drugi dio dolinama Balkana. Od ovog vremena njihova se doktrina brzo sirila. Ores, Sofija, 1989, str. Blgarsiki bogomilski i apokrifni predsavki v anglijskata srednovekovna kultura, Sofija 2001, str. Pod utjecajem ovih dviju doktrina, koje sa sobom nose gnosticko-dualisticke elemente, uporedo sa snaznim antihrisanskim i antifeudalnim tendencijama, bogomilizam se, kao specificna pojava bugarske realnosti, mogao brzo razviti kao sopstvena ideologija i prosiriti kao socijalno-religiozni sistem. Naime, jos sredinom VII vijeka, kada su hrisani bili jos jedinstveni, na prostorima Srednjeg Istoka i Male Azije, popularnost su ponovo zadobili maniheisti koji su posluzili kao ideoloska osnova bogomilske doktrine. Maniheisti su, poslije prodora u Malu Aziju, privremeni smjestaj nasli u Carigradu Konstantinopolju, Istambulu. Jedan dio clanova ove sekte se, preko Jermena, prosirio najveim dijelom Balkanskog poluostrva, dok je ostatak stigao do sjeverne Italije i juzne Francuske. Od jermenskih pavliana i sirijskih maniheista u Bugarskoj su nastali bogomili, u Italiji i Dalmaciji patareni, dok u Provansi u juznoj Franuskoj katari. Kada se govori o uslovima koji su doveli do pojave bogomilizma, bez sumnje treba uzeti u obzir ekonomsko-socijalnu i politicku situacija u bugarskoj drzavi XI vijeka, vremenu kada se pojavila ova hereza. Prodorom hrisanstva u bugarsku drzavu pojacan je i vizantijski utjecaj na pravne i agrarne odnose u njoj. To je dovelo do produbljivnja ekonomske diferencijacije, naglasavanja socijalnih podjela i jacanja kmetstva. Sve to, kao i neprestani ratovi sa tragicnim posljedicama, bili su povod da bogomili nisu mogli povjerovati da su sva ova zla djelo Boga, ve samo Satane. Mislili 64 65 Angelov, Dimitar, Bogomilstvoto v' Blgarija, Sofija, 1969, str. Biljana urevi-Stojkovi, isto, str. Prezviter Kozma druga polovina X vijeka je optuzio bogomile da hule bogatase. Oni propovijedaju da bogatstvo i materijalna dobra poticu od ñavola, a bogaenje putem kamate i nepravde znaci provoñenje njegovih naredbi. Siromasan covjek koji je pobozan i pravedan sigurno e ui u carstvo nebsko. Pavla heretici podvlace one u kojima se istice da svestenici ne bi trebali biti zlatoljupci, niti gomilati materijalna dobra, da ne treba da prikupljaju poreze i kazne, uzimaju mito, i zemlju seljaka stavljaju pod svoju vlast. Ovdje se kao kazna za zelenase lihvare odreñuje vjesanje naglavacke. U uzarenoj masi su postavljeni okrutni knezevi, episkopi, patrijarsi, srebroljupci koji uzimaju kamatu od svoga zlata. Ove propovjedi svakako nisu mogle proi bez utjecaja na drustveni zivot, na okolinu u kojoj su zivjeli i djelovali bogomili. Dovoñenje pod sumnju vjecnost vladavine careva, velikasa i klera, prirodno da nije moglo a da ne ohrabri potlacene mase da smelije razmisljaju o necem boljem i da preduzmu inicijative za promjenu stanja u kojem su se nalazili. Tako se, promjenama koje su se desile u porodicnom i moralnom zivotu, jacanjem grañanskog 66 67 68 A. Po nasem misljenju u okviru ovih utjecaja mozemo traziti i pronai socijalni karakter ovog veoma monog pokreta. Dimitar Angelov smatra da je povoljna osnova za rañanje hereze u Bugarskoj tokom X vijeka stvorena ne samo prisustvom opozicije protiv zvanicne ideologije, ve i iz jednog drugog razloga prema kojem treba usmjeriti paznju, a to je zbog sirenja pismenosti i vaspitanja meñu narodom. On pise: ,,Ali ovo sirenje pismenosti i obrazovanja moze dobiti i drugi pravac i svojim sadrzajem se vratiti protiv svestenstva i vlastele i dobiti formu hereze. Obrazovani Bugarin koji je znao pisati i pjevati bio je u stanju ne samo da izabere i prihvati ono sto propovijedaju ljudi crkve, ve i da protestuje protiv njih, kada na drugi nacin interpretiraju sveto pismo. On je bio u stanju da obrazlozi i suprotne stavove, da pise i govori iz duse, da se suprotstavi onome sto dolazi odozgo. Rasprostranjenost Problem predstavlja i odgovor na pitanje gdje se zapravo rodila bogomilska doktrina. Misljenje da je pop Bogomil zapoceo propovijedati herezu na tlu bugarske zemlje je isuvise uopsteno i moze nas odvesti u razne krajeve bugarske drzave X vijeka, ukljucujui Miziju, Trakiju i Makedoniju. Meñutim, postoje dovoljni razlozi da se prihvati stav da je jedan od glavnih centara u kojem je pop Bogomil, zajedno sa svojim ucenicima, propovijedao herezu bio negdje u jugozapadnom dijelu bugarske drzave, odnosno na prostoru 69 Dimitar Angelov, Bogomilstvoto v Blgarija, Sofija, 1969. Prema Ostrogorskom, bogomilizam je pustio duboke korijene u Bugarskoj, odnosno u Makedoniji. To je dalo priliku da se mnogo lakse i brze sire pogledi suprotni stavovima zvanicne crkve. Jedan siguran izvor ukazuje na to da se tokom X vijeka u ovim oblastima javila hereza. Pominje se i Sveti Naum koji je djelovao u ovim krajevima. Potrebno je naglasiti da je u jugozapadnom dijelu bugarske drzave tokom X vijeka zivio znacajan broj pagana. A paganizam je, kao sto je dobro poznato, bio veoma povoljan za nastanak bogomilizma. Osim pagana u ovim oblastima krajem X vijeka bilo je i Jermena, kao rezultat kolonizatorske politike cara Vasilija II 9761025 , koji je tokom 988-989. Meñu njima bilo je i pavliana. Susret sa pavlianskim dualizmom predstavlja povoljnu osnovu za rañanje bogomilizma koji je po svom osnovnom smislu veoma blizak pavlianizmu. Nije bez znacaja ni cinjenica da su jugozapadni dijelovi bugarske drzave X vijeka, kao rezultat aktivnosti Klimenta Ohridskog i njegovih studenata, pretvoreni u jednu od glavnih obrazovnih sredina kulturnog buñenja. Ovo je bila jos jedna znacajna premisa za javljanje bogomilizma kao doktrine koja se ispoljavala ne samo kroz formu spontanih narodnih pjesama ve i kroz poznavanje svetih knjiga. Okolnosti pod kojima su jugozapadni dijelovi bugarske zemlje postaali centri bogomilizma, mogu se objasniti njenim sirenjem tokom vjekova koji dolaze. Tamo su formirane prve vjereske hereticke opstine protiv kojih je vlast bila primorana ratovati. O snazi 70 Ostrogorski, Georg, Historia e perandorisë bizantine, Tiranë, 1997, str. Istorija Pocetke propovijedanja bogomilizma najvjerovatnije mozemo traziti u prvoj cetvrtini X vijeka, ali prve i sigurne dokaze o ovoj doktrini nalazimo u pismu carigradskog patrijarha Teofilakta u kojem odgovara na pitanja bugarskog vladara Petra u vezi stava koji treba zauzeti prema propovjednicima hereze u njegovoj zemlji. Ovdje su opisana devet osnovnih vjerovanja ovih heretika, bez navoñenja ko su bili njihovi glavni propovjednici i koje su razlike imali u odnosu na stavove prethodnih heretika. Po njemu, ova nova hereza je, u stvari, mjesavina maniheizma i pavlianizma. Ovo svoje ubjeñenje potkrepljuje nizom cinjenica i, istovremeno sa demaskiranjem, upuuje kletve protiv nekada poznatih propovjednika maniheizma i pavlianizma. Kako izgleda, carigradski patrijarh nije dobro poznavao sustinu ove doktrine i vidi je kao jednostavan nastavak dualistickih hereza u Bugarskoj. Oni jasno pokazuju da ona predstavlja izvorni dogañaj koji se javio na tlu bugarske zemlje. Osim ovoga, kod Kozme nalazimo i prvu vijest o njenom glavnom tvorcu. To je bio bugarski pop Bogomil. Dalje, na Sinodu Borila 1211 proklinju se, zajedno sa ucenikom Mihailom, i njegovi sljedbenici Teodor, Dobri, Stefan, Vasil i Petar. U jednom ruskom izvoru iz XI-XII vijeka citamo da je ,,bio jedan pop po imenu Bogunemil koji je sa uvredama govorio o bozanskom krstu: 'Ako neko namjerno ubije sina cara, moze li biti drag caru?! Govorio je i ovo: 'Ako se molite i ljubite krst, isto tre71 Angelov Dimitar str. U jednom ruskom indeksu iz XV vijeka pominje se Bogomil kao otac i ucitelj popa Jeremija. Nakon smrti cara Petra sjeveroistocna Bugarska je pala pod vlast Vizantije 971. Centar drzave je premjesten u jugozapadni dio. Upravljanje su dobila cetiri sina komite Nikole: David, Mojsije, Aron i Samuil. Oni su oslobodili okupirane sjeveroistocne oblasti i uspostavili prethodno stanje. Poslije smrti svoja tri brata, Samuil je jos vise prosirio svoje teritorije. Pocela je borba na zivot i smrt sa Vizantijom. Bilo je vise bitaka. Sa njegovim nasljednikom na celu Bugari nisu bili u stanju da se bore protiv jaceg i odlucnijeg neprijatelja. Ima potvrda da je tokom ovog perioda bogomilizam bio dosta rasiren i da je Samuil vodio meku politiku prema pripadnicima ove doktrine. Govori se o narodima prevarenim bugarskom, masilijanskom i bogomilskom herezom koja se prosirila u Miziji, Albaniji, Dalmaciji, Iliriku i Srbiji. Vazni dokazi se nalaze u zivotopisu Ivana Vladimira. U uvodnom odlomku srpski knjaz je prikazan kao slavna licnost zbog niza dobrih djela. Izmeñu ostalog, njemu je pripala slava i zbog toga sto je unistio bogomile i heretike masilijane, sto je istrijebio njihove prevare i obnovio pravu vjeru. Ove okolnosti su utjecale da je ojacao bogomilski pokret i doktrina. O ovome svjedoci veliki broj izvora koji nas vode do druge polovine XI vijeka. U bugarskoj apokrifnoj hronici primijetan je utjecaj bogomilske doktrine. Tako se porijeklo bugarske drzave povezuje sa prorokom Isaijem, koji se uz Bozje dopustenje, popeo na sedmo nebo i dobio naredbu od Boga da ode meñu Bugare i povede ih u odreñenu zemlju. Nakon to31 ga, govori se ovdje, cuo sam jedan glas koji mi je porucio nesto drugo: Isaije, moj dragi proroce, idi na zapad do najvisih strana rimkog carstva, meñu jednom treinom Kumana, zvanih Bugarima, i nastani zemlju Karvunsku koju su napustili Rimljani i Grci. Cak i tvrdnja da su car i zena bezgresni potpuno je u skladu sa asketskim shvatanjem. Dalje, za vladare Arona, Mojsija i Samuila, kaze se, da ih je rodila Sveta Marija prorocnica, a da je cara Asparuha odrzala krava. U direktnoj vezi sa bogomilskom propovijedi, pokrenutoj pocetkom XI vijeka u dijelovima Vizantije 1027. Proglasavanje ovih anatema je jasan pokazatelj da je vizantijska crkva shvatila da sa pojavom bogomilizma dolaze ozbiljne prijetnje i da se treba dobro pripremiti kako bi bio unisten a njegovi sljedbenici rastureni. Bogomili ovdje nisu trpjeli samo od vlasti vizantijske crkve, ve i od krstasa koji su krajem XI vijeka marsirali prema Jerusalimu. Sve se ovo desavalo u vrijeme kada se bogomilizam protezao od Plovdiva pa do najjuznijih dijelova Trakije. Sredinom XI vijeka bogomilizam se prosirio i u dijelove Vizantije u Maloj Aziji. U ovo vrijeme bogomili su jako i aktivno propovijedali i poducavali stanovnistvo ovih krajeva temama Opsikon, Kivereoten i Trekoezion. Heretici Male Azije se zovu krstjani ili hristopoli grañani Hrista. Osim ovih imena, ovdje se javlja i naziv bogomili. Tako su zvali heretike Teme Kivereoten najjuzniji dio Male Azije, odnosno zaliv Atalije , kao i u drugim djelovima zemlje. To govori o stepenu popularnosti bogomilskog imena. Pored ovih imena u Maloj Aziji tokom XI vijeka javlja se jos jedno do72 Angelov Dimitar, str. Ovdje je poznato kao ime fundigiagiti ili fundaiti, sto znaci torbonosci a koje je poznato u Temi Opsikon. Ovo ime nisu izmislili sami heretici, ve njihovi protivnici. Osim imena krstjani, bogomili za heretike ovih dijelova Vizantije u upotrebi je i ime masalijani. Izvori jasno govore da se na Balkanskom poluostrvu i u Maloj Aziji bogomili dijele na savrsene i obicne. Prvi zive jedan tezak asketski zivot i bave se objasnjavanjem svojih stavova. Oni su najbolje, cak do detalja, poznavali svoju ideologiju. Drugi su, u najveem broju, bili sljedbenici prvih. Oni mogu, nakon dobrih priprema, prei u redove savrsenih. Bogomili su, isto kao na Balkanu, i u Maloj Aziji bili podvrgnuti velikim progonima. Izvori govore o hereticima vezivanim lancima kako bi priznali svoja vjerovanja i stavove. To potvrñuje svirepost i odlucnost vlasti da ih tretira kao najopasnije kriminalce. Posebni sudovi protiv propovjednika hereze, kao onaj protiv Nila 1092 , potom protiv Vlehernita, protiv monaha Vasila u prisustvu 12 apostola i najvisih vojnih starjesina i njegovo spaljivanje na lomaci na carigradskom hipodromu 1111 , jasno govore o tome. Protiv njih su voñene istrage, prisiljavani su da napuste svoje uvjerenje, odreñivane su im kazne, cak je u tome angazovan i sam car Aleksej Komnen I. O nivou i snazi kojom se sirila hereza dovoljna su sljedea dva podatka. Prema Ani Komneni, Vlahernit, ne samo da je prevario mnoge ljude, ve je uspio ubijediti mnoge poznate porodice prestonice. Dok je monah Vasil, prije spaljivanja na lomaci, na poziv da napusti svoja uvjerenja u zamjenu za slobodu, odgovorio da je ,,... Bogomilizam je poceo ulaziti i u monaske i crkvene sredine 73 A. Kao rezultat toga sredinom XII vijeka pocelo se ponovo govoriti o ovoj doktrini i opet su zapoceli progoni. U odreñenim oblastima, kao u Meglenu u Makedoniji, bogomilizam je poprimio neocekivano vanrednu velicinu i obim. Ilarion je dobio posebnu naredbu od samog imperatora Manuela Komnena, u kojoj apeluje da od bogomilizma treba pocistiti cijelu teritoriju Vizantije. Imperator Manuel Komnen i njegovi saradnici bili su zadovoljni kada su bogomili bacani u tamnice, protjerivani iz zemlje, i nisu se zaustavljali sve do njihovog fizickog unistenja. I pored svega toga bogomilizam nije iskorijenjen. Njegovi propovjednici su se nastavili siriti po selima i gradovima. U jednoj izjavi cuvenog vizantijskog tumaca zakona, Todora Valsamona, pisanoj izmeñu 1170-1180. Bogomili su aktivno djelovali sve do Juzne Trakije, poluostrva Hersonesa kod Galipolja, duboko u Maloj Aziji. U drugoj polovini XII vijeka po prvi put se javlja i ime pataren upotrebljavano za bogomile na Balkanu, narocito za one u Bosni. Uprkos progonima i prijetnjama za vrijeme vladavine Manuela Komnena 1143-1180 , osnovano je nekoliko vjerskih opstina sa svojim rukovodiocima na celu. Jedna od njih je bila u Carigradu i po svemu sudei bila je povezana sa aktivnostima Vasila. Ipak, glavne i najpopularnije su bile opstine dragovita i bugara, obje u 34 Makedoniji, prva zagovornik apsolutnog dualizma i druga neso suzdrzanija. Uznemiren propovijedanjem bogomila, srpski zupan Stefan Nemanja 1168-1196 , odlucio je sazvati Sabor na kojem bi osudio njihovu doktrinu, a pomo je dobio od najvisih predstavnika crkvene vlasti. Heretici su demaskirani, izlozeni anatemi i protiv njih su preduzete najostrije mjere. Neki su osuñeni na smrt spaljivanjem, drugi su prognani, a treima su odreñene razlicite kazne. Oduzeta im je imovina i podijeljena siromasnima. Osim u Srbiji, krajem XII vijeka bogomilizam se prosirio i na Bosnu, u kojoj su bogomili poznatiji po imenu patareni, i u mnogim evropskim zemljama, uglavnom u Italiji i Francuskoj, u jednom pravcu, te prema Rusiji, u drugom pravcu. Tokom vladavine Asena I, a posebno Kalojana 1197-1207 , isto kao i u vrijeme Samuila, zbog okolnosti u kojima se zemlja nalazila, uspostavljen je mir, jedan vid saveza izmeñu heretika i vlasti koji e se zavrsiti ubistvom ovog posljednjeg i dolaskom Borila 12071218 na presto. Sinod iz 1211 godine, kjoji je sazvan na zahtjev Borila, a na kojem je formuliran niz anatema protiv bogomilskih heretika, govori ne samo o angazovanju cara i crkve protiv njih, ve i o visokom stepenu sirenja pomenutog ucenja. Nakon Borila, car Ivan Asen II 1218-1241 zapamen je po miroljubivom stavu i politici razumijevanja prema bogomilskom pokretu. Tokom XIV vijeka u Bugarskoj je roñena sklonost ka jednom krajnje ekstremnom vjerskom praznovjerju. Ucvrstilo se vjerovanje da zemljom vladaju zli duhovi i demoni koji prouzrokuju bijedu ljudi i nagone ih na grijeh i zlocin. Ovo vjerovanje je najbolje iskazano u zivotopisima ovoga perioda. Naime, na pocetku svakog zivotopisa biografije velika paznja poklanja se ulozi ñavola i njegovih demona koji obavljaju opaka i crna djela kako bi unistili i 74 A. Ovo snazno vjerovanje o negativnoj ulozi ñavola imalo je solidnu osnovu u dualistickim pogledima pavliana i bogomila prema kojima je ovozemaljski svijet carstvo kojim upravlja Satana. U vezi pomenute tendencije kroz praznovjerje se sirilo i misljenje da postoje carobnjaci koji djeluju po zapovijesti ñavola. Raznim magijama i cudima objasnjavaju se mnoge katastrofe i tezak zivot, koji su bili predodreñeni. Sirenje vjerovanja u magije i demone usko je povezano sa ozivljavanjem starih paganskih tradicija. Pored njih, u Bugarskoj ovoga vremena, pojavila su se jos dva vjerovanja koja su svakako pripadala herezi: isiaizam, cija je sustina bila obnova direktne veze sa Bogom kao u vremenu kad je on bio u raju i filozofko-teoloska doktrina koja je kao osnov uzimala energiju Boga. Prvi su propovjedali razliku izmeñu biti i sustine bozije energije i kako se odnosi izmeñu covjeka i Boga mogu povratiti pomou jednog temeljnog asketizma, drugi su bit i energiju Boga vidjeli kao jedinstvo koje se ne moze odvojiti. Istovremeno, pisani izvori potvrñuju ozivljavanje bogomilizma u selima juzne Trakije i Makedonije, u manastirima Svete Gore Atosa koji su u to vrijeme pripadali Vizantiji. Protiv dva slucaja pokrenuti su sudski procesi. U drugom slucaju osuñenima su spaljena lica usijanim zeljezom i nametnuto im je progonstvo. I pored toga sto su nastavljene represije protiv propovjednika i njihovih sljedbenika, bogomilizam nije ugusen. Nastavio je zivjeti u novim oblicima, sada sa veim naglaskom na Trnovo, glavni grad bugarskog carstva. To nije moglo biti prihvaeno od strane pravoslavne crkve. Na jednom Saboru sazvanom 1360. Ja se pridruzujem onoj manjini koja vjeruje i pokusava dokazati da je ova doktrina, zapravo hereza, dualizam i nacin da se objasni svijet na dva principa, kao odlika ljudskg duha u kojem u vjecitoj i nepomirljivoj suprotnosti zive esi ñavo i uni Bog. Polazei od ovog logickog stanovista oni misle da bogomilizam nije nestao, ve je nastavio zivjeti, uz takticko povlacenje u odnosu na hrisanstvo, zbog nedostatka osnovne energije, da bi stigao do nasih dana. Tako, Barleti govori o bugarskim hereticima, vjerovatno je rijec o Torbesima Reke kod Debra, koji su sudjelovali u snagama Skenderbega u odbrani tvrñave Svetigrad 1448. Drugi, u Bosni ovu granicu pomjeraju sve do XVIII-XIX vijeka, a ja u pokusati dokazati da bogomilizam u Gori i sada nastavlja zivjeti kroz nacin razmisljanja i djelovanja njenih stanovnika, Torbesa. Sto se tice prisustva bogomilizma na albanskom prostoru, i pored kategorickog poricanja Dom San Zefa75 i Sefeta Hodze,76 sve okolnosti ukazuju na to da se ova hereza i ovdje razvila i da se dugo odrzala. Kako se Albanija mogla spasiti ove epidemije kad znamo da se u njenom okruzenju nalaze Makedonija, Italija, Srbija, Bosna, zemlje u kojima je cvjetala hereza? Sama cinjenica da je Albanija bila tranzitna zemlja bogomila i bogomilskog pokreta je sasvim dovoljna da se ne padne na nivo kategorickog poricanja postojanja hereze. Daleko od ociju hrisanskih centara i centralne vlasti, ove sredine su bile idealne za propagandu i prakticiranje ove doktrine. Druga istorijska okolnost koju treba uzeti u obzir je ta da su albanski predjeli gotovo jedan vijek bili pod bugarskom okupacijom i da je tokom vladavine cara Samuila 997-1014 na albanskoj i dalmatinskoj teritoriji bogomilizam imao jaku potporu. Olga Zirojevi u svojoj studiji posveenoj kriptohrisanstvu pod naslovom Alahovi hrisani dolazi do zakljucka: ,,Proces islamizacije domaeg stanovnistva na balkanskim i drugim prostorima Osmanskog carstva nije isao ni brzo ni jednostavno. Prolazio je kroz vise etapa u kojima su novi muslimani nastojali da sacuvaju veze sa starom verom; najdrasticniji oblik cuvanja stare vere bio je kriptohrisanstvo, a jos rasprostranjenija je bila 'nezavrsena islamizacija'. Postoji misljenje da je mozda bolje govoriti o stepenima kriptohrisanstva nego o nesavrsenoj konverziji ili o pomesanoj religiji koristi se i naziv oblici verskog sinkretizma. I dok su se u prvom slucaju tajno sledili hrisanski propisi, u drugom su se javno cuvali stari praznici i obicaji, uz korisenje svog dotadasnjeg 'nevernickog' jezika. Meñu njima je, meñutim, tesko povui jasnu granicu. Otuda, kao da su u pravu francuski istoricari B. Ben75 76 Hoxha, Shefqet, Kërkime për besime në Lumë, Tirana, 2005, str. Hoxha, Shefqet, Shqiptari Sinan Pasha i Topojanit, Tirana, 2005, str. Ne znam kako je mogue da Albanci ostanu izvan ovog okvira kad je poznato da su oni glavni nosioci ovog fenomena. Bugarski akademik Jordan Ivanov pise: ,,Neki Torbesi u Makedoniji, posebno kriptokrisani u Albaniji, pod utjecajem muhamedanizma, cak su do danas sacuvali cudnu mjesavinu dvovjerstva. Prihvatanjem dualisticke doktrine mnogo ranije su pronasli jak odsjaj na izvorima. Zbog toga su neki nedovoljno informisani hronicari i polemicari, upoznati samo sa spoljasnjom stranom dogmatike ove doktrine, unose zabunu i oko imena sekti. U najveem broju slucajeva oni operisu uopstenim pojmom 'bogomil' kako bi oznacili dualisticke skupine u Bugarskoj. Jedino istrazivanje bogomilizma u Albaniji je ono Dimitra Suteriija objavljenom u casopisu Studime historike 2 u Tirani 1980. Ne zadrzavajui se na veini izvora koje on koristi i cinjenicama koje iznosi, izdvajamo neke njegove stavove, kao sto su: 1. Bogomilizam je pitanje koje nije beznacajno u istoriji Albanije. Albanija je bila jedno od podrucja gdje se javila hereza jos u doba krize sistema robovlasnika u IV i V vijeku. Na pragu Zirojevi, Olga, Alahovi hrisani, Republika, Beograd, 2002, br. Vidi i Hekard: Historia dhe përshkrimi i Shqipërisë së epërme ose i Gegërisë, Tirana, 2008, strf. Postojanje hereze u Albaniji se i danas moze potvrditi u onomastici. Pretpostavlja se da je hereza bila jedan od faktora koji je utjecao na pojavu albanske pismenosti. Posljednji tragovi hereze u Albaniji, kao i u susjednim zemljama, sreemo sve do XVII vijeka. Tada je Mark Skura, arhiepiskop Draca, preobratio u katolicanstvo dva sela heretika Mirak i Polis u okrugu Elbasan danas u okolini Librazda. Ovo se dogodilo 1640. U pismu se daje naredba arhiñakonu Draca da se bori protiv hereze kako bi bila unistena. Ostali podaci koji su direktno vezani za herezu govore o njenom sirenju u Al baniji te o saradnji izmeñu albanskih heretika sa onima iz Bosne. Shënim mbi herezinë mesjetare në Shqipëri, Studime historike 2, Tiranë, 1980. Budui da se nalazi na idealnoj raskrsnici susretanja ljudi, robe i ideja, nije mogla izbjei kontakte sa razlicitim ideoloskim, politickim, filozofskim i vjerskim utjecajima koji su se ovdje ukrsali. Ljuma se nije mogla spasiti ove infekcije budui da je gotovo cetiri stoljea naizmjenicno padala pod vlast Bugarske, Vizantije i Srbije, u vremenu kada je bogomilizam bio jako rasiren i kada je borba protiv njega bio najvei problem crkve i drzave. Nije se mogla spasiti, jer su sva naselja, izuzev Kuksa, bila pod jurisdikcijom pravoslavne crkve, a bogomilizam bio frakcja, odnosno sekta hrisanskog obreda. Dalje, kako je bilo mogue da se Ljuma spasi kada se granici dvjema oblastima zarazenim ovom doktrinom, kao sto su Gora i Debar. Konacno, kako bi se utvrdilo kao neutemeljeno kategoricko poricanje, dovoljno je citirati samog S. Hodzu koji kaze da ,,... Sto se tice kvaliteta ove pojave, ne mozemo kazati nista ukoliko ne uzmemo u obzir istorijska kretanja i ako Ljumu ne posmatramo kao jednu od najvaznijih oaza u kojoj je doslo do visebrojnih etnickih promjena. Ve je prihvaeno misljenje da je doslo do napretka procesa romanizacije u nekim oblastima Dardanije nakon rimskog osvajanja koje je trajalo nekoliko vjekova. Prema Noelu Malkomu jedna takva oblast je razdvalaja rane Bugare i Srbe i latinogovornike koji nisu bili odmah unisteni, ve su, naprotiv, bili ojacani novim izbjeglicama pridoslih iz sjevernih oblasti. Ovom barijerom, kojom je onemoguen kontakt izmeñu Srba i Bugara, istrazivaci objasnjavaju postojanje velikih razlika izmeñu srpskog i bugaro-makedonskog jezika. Zastitna kruna vrhova Kosova mozda je bila od koristi za njih, jer je planinski rimski put od Kosova do albanske obale sa nekoliko latinskih toponima sacuvanih do danas, kao sto je npr. Puka, izvedena od 'via publica' moze povezati sa drugim dijelovima latinstine. Ovaj utjecaj nije bio podjednak u svim dijelovima, negdje se osjetio vise a negdje manje. Njegov smjer kretanja poklapa se sa onim kojim su isle vojne legije. Dakle, slijedio je primorski put i puteve na kopnu koji topografski ne ometaju prolaz. Malcolm Noel, Kosova një histori e shkurtër, Prishtinë-Tiranë, 2001, str. Mile, Jakov, Raca shqiptare, Tiranë, 1995, str. Ljuma, vazan cvor na putu Lissus Naissus Thesalonik, prije Puke se moze uzeti kao tipican primjer romanizacije. Rijetko gdje se moze nai toliko latinskih toponima i drugih tragova, koji su posljedica ovog procesa, na jednom tako malom prostoru kao sto je trougao Zur Kuks Koljosjan, sto u stvari cini i srce Ljume. Polina i Brut su bili dvije tacke za odmor i zabavu Rimljana. Kuks je bio centar preko kojeg su se non stop skelom na obje strane Bijelog i Crnog Drima prevozili putnici, vojne trupe, stoka, roba i drugo. Sve ovo su osiguravali i sluzili posebni civili. Kod ljumske kule, na glavnom dijelu puta Lissus Naissus Thesalonik, granaju se dva strateska pravca: Dolina Vana Polog Tetovo i afa Koljosjan Kala e Dodes Debar. Latifundija zemljisni posjed koloniziran na prostoru Gostil Nanga90 kao i rudnik eñan bile su dvije tacke koje su imale vazan ekonomski znacaj i sluzile za zadovoljenje potreba rimskih vojnih trupa. Banja Nanga govori o rimskim stanovnicima ili romaniziranom sloju koji je ekonomski mogao priustiti ovaj luksuz. Kako bi se obezbijedio ovaj strateski vazan i takorei vojnicki trougao, sluzila je kalaja Pece koja je bila i administrativni i crkveni centar, tvrñava Gradiste, Kaljaja Busat, rimska stanica u Dolini Vana kao i oblasna policijska stanica u Zuru. Na ovom prostoru se nalaze latinski toponimi Kuks, Udha Puka, Nderpuke, Brut, Vana, Polina i dr. Përzhita Luan, Kukësi vështrim arkeologjik, Tiranë, 2004, str. Od 31 sela ove oblasti potvrenih kao srednovjekovna naselja u turskim katastrima 1571, 1591. Od oronima mogu se pomenuti Zminec, Galaic ili Gjalicë, Koritnik, i dr. U Lomji smo identifikovali Kepi Shillaftë, u Gostilu: Tarance Kodra e Zabelit të Premë AMK. U Sticni: Fusa e Paskasave, Ara e Tejkit, Kroi Buc, Boze, Mali i Galices. Kutia Historikët re fshatrave. U Guri: Pralist, Guri i poljakut, Spraon, Rodinat e Sojme AMK. Kutia e historikëve të fshatrave, B. Doslavec, Bratalajke, Krdzanojca, Zarovec zavorec , Mijan, Bunare AMK. Vukodlak, Vampir pripadaju fondu slavenske demonologije. U jednoj od balada zabiljezenih u Ljumi, jasno je naznaceno jedno naselje u kojem se nalazi mahala potura i Albanaca, u vrijeme kada su oni zajedno zivjeli. Tu se pominje djevojka poturesa i Potur Mahala. Neprihvatanje Hasanove majke da se njen sin ozeni Mejremom, djevojkom poturesom, govori o neprihvatanju i odvajanju jednih od drugih. Smatramo da nije slucajno ni to sto neka susjedna sela Caljane zovu Torbesima. I istorijski zapisi o gore pomenutim selima govore o ranije doseljenim stanovnicima. Znacajna je i cinjenipatkua, porot, cekic, staraplak, sakice, teslice, kopac, lehe, zakos, kose, zeg, seleg, rud, skapejt, zdajke, zatke, zatek, zaslon, rogoze, stan, bacice, celnik, okola, przenice, jaz, prglen, gost, gostit, kos, postaci, hore, valavice, argac, ornajce, posek, bubrek, mrcejne, postat, raskapite, vade, vadit, trt, trtan, kutel, kolan, skeke, opinge, opaske, grdit, skopit, lice, stol, ploce, grabuje, vatr, verige, pijavice, matice, korube, kosare, probe, kosist, strehe, kapice, tok, breg, lise, hasik, rogozine, kocke, poter, stom, vrel, trup, sane, temlik, lese, lesnice, kosere, kotlac, koromane, ob, guse, zagusi, kotar, obor, zabel, plug, kozar, lum, be, lahusa, luat, pudit i dr. Prema nasem misljenju pocetke procesa slavizacije mozemo traziti i nai u drugoj polovini XII vijeka. Isto tako potvrñujemo da doseljenici nisu bili Srbi ve Torbesi. Jer, to se dogañalo u vrijeme prije nego sto su Srbi okupirali Kosovo. Srpski kolonisti se jos nisu ni nastanili na ove prostore, dok su Torbesi Gore, sto je potvrñeno, ve bili stacionirani naseljeni u njihova danasnja naselja. Sto se tice albanizacije ona se, na jednom sirem arealu ciji je dio i Ljuma, po svemu sudei i prema nisljenju mogih naucnika dogodila u dva talasa. Ovo tvrde Milan Suflaj,98 Roberto Almagija,99 Karlo Tagliavini,100 Stadmuller101 i Jakov Mile. Jakov Mile, isto, str. Ostali dio sela je dosao iz Sticne. Iz sela nije bilo pokretanja ljudi. Jedino je zbog kuge nestao rod Murtajni. Najvei dio sela se odvojio od Sticne... U selu zivi sest rodova fisova : Cenaj, Hasaj, Sulaj, Murataj, Hazir Selmanaj, Sopaj. Najstariji rod su Sopaj. Kasnije su, kazu, dosli Mata i Dida iz Mirdite i postali sluge kod bega. Nakon izvjesnog vremena braa Mata i Dida su iz porodicnih razloga ubili bega Harmisa i zauzeli njegovo mjesto. Zemlju su podijelili meu sobom. U selu Prebreg zive 4 glavna roda: Mat-Muja, Dida, Halaci i Kovaci. Osim ovih ima jos nekoliko manjih rodova koji su zadrzali ime roda odakle su pristigli, kao na primjer Nedzi, Mica, Duraku, Peca i dr. Prema usmenom predanju smatra se da je najstariji rod Mat-Muja jer su Mata i Dida bili braa i kada su se podijelili formirali su dva roda po imenu njihovih predaka, tako da je ispalo da je naredni rod poslije Dide i Mat-Muje bio rod Cupa. Nakon ova tri roda doselio se rod Kovaci, smatra se da su dosli iz Rapce koja je na 1 sat hoda iza granice. Stanovnici ovoga sela i danas su zadrzali ovo prezime kao na primjer Buc Kovaci koji je zivio u Rapci. Halaci su se odvojili od roda Cen Sulje koji se spustio u Domaj, posto je bio sluga kod Dide. Dida je bio u zavadi sa efailom Nergutinom. Prvak roda je rekao da e ga ubiti ukoliko mu daju zemlju. Posto su se dogovorili meu sobom, Halaci je ubio efalija Nergutina i uzeo zemlju Dide. Smatra se da je ime Halac dobio po zanatu kojim se bavio Piri Mensur Halac , odnosno, da su se bavili pamukom i izradom jorgana. Rod Nedzi pretpostavlja se da dosao je iz Sticne. U eanu zivi pet rodov, a to su: 1. Rod Nergut koji je dosao iz Skadarske Malesije prije 1400. Rod Dzahu je dosao iz Skadarske Malesije u isto vrijeme, 3. Rod Mice je nepoznatog porijekla, 4. Rod Rusta je nepoznatog porijekla, pretpostavlja se da je autohton, 5. Rod Taci je dosao iz Seta iz sela Bardoca, 6. Rod Mojneg, cije je porijeklo nepoznato, iselio se u Istambul i nije ostavio potomke... Rod Mice, prema usmenoj predaji, dobio je dozvolu da se nastanii u ean. Njihovi preci su upotrebljavali narodne instrumente kao sto su zurle, bubnjevi, kavale i dr. Prema predanju, ovaj rod je dobio dozvolu da se naseli u ean, ali je njihov predak morao da se popne na vrh Kamene Doline, pusti bubanj i tamo gdje se bubanj zaaustavi, tu e se sagraditi kuu. I danas se ovo mjesto zove Lama e Rames. Ne zna se kud je otislo stanovnistvo Fsejaka. U Bojdanu je ostao samo jedan unuk. I sada postoji u Bicaju rod Bojdani. Busati su zauzeli mjesto u Busatu kod Skadra. Takoer se govori da su u ranije doba na podrucju naseg sela postojala tri sela: Trsenak, Kolovoz i Spanak. Na mjestu gdje su bila sela nalaze se temelji kua, metalni predmeti i glineno posue. Na mjestu gdje je sada suma nalaze se zidovi kua koje su nekad postojale. Ovi znaci se nalaze i unutar sela i istocno od sela. Prica se da su ranije drva za ogrev sjekli na zapadnoj strani. Isto se govori da se stanovnistvo ovih sela pokrenulo ka istoku zbog meusobnih ubistava. Prvi koji su se odselili bili su Trsanaku i Kolovozi, dok su Spanaku jos neko vrijeme ostali uz pomo Klodzinara, sela koje se nalazilo ispod vrha Galaica u Ljumi. Prica se da je rod Spanak bio primoran da se iseli zbog jakih vjetrova, zbog cega se i danas koristi izreka Lelekukuspani... Porijeklo nasih sela je albasko. Prvi nas predak dosao je iz Fana, iz mjesta koje se zove Dzudz Bici, i nastanio se u mjesto koje se zove Osmanaj. Imao je tri sina: Canu, Mustafu i Osmana. Nasi seljani su sinovi Mustafe. Iz sela se iselio dio stanovnika oko 1800. Neke porodice iz mahale Basa su se iselile u Pobreg i formirali posebnu mahalu koja se zove Neci i koja je danas dio naselja Pobreg. U Sticni danas zivi 7 rodova, a to su: 1 Basa, 2 Trota, 3 Voka, 4 Cengu, 5 Adzami, 6 Muja, 7 Murati. Najstariji rodovi u ovom selu su Basa i Cengu. Svi rodovi su doseljenici. Jedan dio je dosao iz Reca kod Debra kao Trota, Voka i dr. Selo cine tri roda koji nisu u rodbinskim vezama. Jedan rod se zove ana, koji se u drugoj polovini XIX vijeka doselio iz Bicaja u kojem jos imaju rodbinu. Rod Musalara, kazu, vuce korijene iz abra kod Vilje po cemu je i selo dobilo ime, dok Musalari ne znaju tacno odakle su dosli... Najstariji od svih, kazu, su Musalari. Svi rodovi su doseljenici. Pal je stigao zajedno sa svojom zenom Marijom, sto se, izgleda, dogodilo sredinom XV vijeka posto je Vejsel Przita znao izbrojati sva kolena. Pal se naselio uz mali potok koji razdvaja danasnje dvije mahale Suljaj i Przitu, posto je mjesto bilo zastieno od vjetra. Koliko je ovo vjerodostojno potvruje i naziv jednog mjesta koje se zove Lama e Palit. Izgleda da je Pal ubrzo zatim umro, posto se govori da je Marija odgojila dvoje sirocadi Veyu i Mata, koji su se kasnije podijelili. Veza je ostao tu, dok je Mata presao na lijevu stranu potoka. Dakle, imamo dvije kue. Posto je Marija bila jedina odrasla osoba, stanovnici susjednih sela su naselje prozvali Morina, a ovo potvruje i starac Vejsel Przita. Sto se tice roda Durak oni su se doselili kasnije. Prica se da je prvi iz ovog roda dosao iz ef Morine Kosovo i to je bio Kocina. Izgleda da je ova migracija bila zbog krvne osjete. Od Kocine je formirana mahala Durak, koja obuhvata i dvije kue na kraju sela i koja se zove Durak i Zi Crni Durak i ovo je ostalo tako jer je imao crnu boju koze. Kocina je kao porodica pobjegla u Vrbnicu, posto je bila u zavadi sa Vezom. Kocine su zemlju ostavili Sedu, Duraku, Aliji i Redzi. Veza je formirao danasnju mahalu Suljaj, jer se njegov nasljednik zvao Sulj, dok je Mata formirao Przitu. Dakle, u ovo vrijeme ovo stanovnistvo je konvertiralo u muslimane, kako izgleda zbog utjecaja turske vladavine, posto su u pocetku ovi rodovi bili katolici. To potvruje i mjesto koje se nalazi u vrhu sela i koje se zove Kisha e Arës Dan Asllanit Crkva na njivi Dan Aslana. Tako je nastalo danasnje selo Morin. Ime roda Przita, prema kazivanju Sadika Redze, je postalo tako posto su Duraki jednom nozevima napali porodicu Mate. U to vrijeme bilo je i spaljivanje kua, i, kako izgleda, jedno dijete je izgorjelo sprzilo se u licu, te se zbog toga citava mahala prozvala Przita.... Istref Przita, nasljednik Mata, govori da je mahala Przita bila u zavadi sa Bosom koji je ubio nekoga iz njihove mahale i da ne zna odakle su dosli. Selo od davnina ima sedam rodova, a to su: Gremizi, Grose, Demolar, Ljac, Ferati, Sahe, Ademi. Kao najstariji rod u nasem selu smatra se rod Gremizi. Nekoliko jacih clanova napustili su ovaj rod i danas zive u selu Vlasnje na Kosovu Jugoslaavija. Rod Grose je dosao iz Koplika kod Skadra zbog krvne osvete, zaposjeli mjesto pored Gremiza i bave se poljoprivredom. Rod Demolari je dosao iz Sile kod Morine i zauzeo mjesto pored Grosa. Rod Ljaci dosao je iz Ljaca kod Puke i zauzeli su mjesto pore Grosa. Rod 51 Ferata dosao je iz Radese Jugoslavija i po zanimanju su kovaci. Rod Sahe je nastao tako sto je jedna zena po imenu Saha uzela muza iz roda Rusta iz eena. Rod Ademovih je dosao iz Suroja, zauzeo je mjesto na zemljistu Ksovice. Saha mu je ponudila brak, ali je on odgovorio da je smatra sestrom. Ovaj se rod bratski priblizio rodu Sahe i udaljio od Ksovica, pored kojih su do danas ostali njihovi temelji. Veina stanovnika su rod Husen-age Stekuta, osvajaca oblasti koji je dosao u vrijeme fetiha, tj. Njegovo pravo porijeklo je arapsko, zapravo persijsko. Kada je Sulejman Sah, Turcin, stigao u Rumeliju Balkan jedan od 80 njegovih konjanika bio je Husen-aga, koji je od domaeg stanovnistva dobio nadimak Steku, tj. Kada je Husen-aga stigao u Kolosjan, nasao je prazno mjesto. Zatekao je samo jednu kuu, Hoda, koji je presao na islam i tu ostao. Meutim Kolja, kao prvak sela zajedno sa ostalim ziteljima, napustio je mjesto i stigao u selo Senin kod Fana Mirdita. Husen aga je u braku sa zenom iz Stambola imao samo sina Mehmet-agu. Mehmet je imao dvije zene. Imao je dva sina, jednog lijepog, drugog tamnoputog. Veina stanovnika u selu su Korbe i Bulice. Dosljaci u selu su Hasi, iz Hasa, zatim ubice koje su bile pod zastitom Husen-age i kojima je dodijelio zemlju. To su tri roda: Rate, Omuri i Visi. Ovdje se nastanila jos jedna porodica iz Mamze, Oruci. U drugoj kui se nastanila Sofija, koja je timarila konja Husen-age. Zacudo, i danas postoji samo jedna kua. Postoji i legenda o livadama Dardze koje je Husen-aga poklonio Dzudz Biciju kada mu je obeao erku. Kada je doslo vrijeme udaje, djevojka je rekla ocu: - Koji es mi dio zemlje pokloniti? Dau ti Livade Dardze. Djevojka je rekla: - Oce, dao si mi pustu zemlju na kojoj se samo stoka napasa. On je prokleo, rekavsi: Ko se hrani na pustosi, pust e i biti. Stoka koja unistava ove pasnjake, bude i sama unistena. Ubistvo Husen-age Stekuta: Husen-aga je putovao sa nekoliko momaka iz Ujmista susjedno selo koji su ga upitali gdje e biti granica izmeu njihovog sela i Kolosjana. Na ovaj nacin Husen-aga ih je zelio ostaviti na drugoj obali 52 Drima, gdje su imali veliki komad zemlje, dok su na strani prema Kolosjanu dobili samo komad zemlje zvane Malene. Zbog ovoga su se Ujmistani zainatili i nou ubili posjekli Husen-agu. Njegov mezar se nalazi u Ujmistu. Borba zbog granice izmeu dva sela nastavljena je do kasno zbog cega je proliveno mnogo krvi... Rod Spahi: Sinan Mehmeti iz roda Bulice je putovao od kue prema Solunu Seljaniku i prolazei pored Tikvesa naisao je na azdahu koja se bila isprecila na putu. Turska vlada je sa obje strane puta postavila straze kako ljudi ne bi prolazili ovuda i kako ne bi bili unisteni. Straza je htjela zaustaviti i Sinana, ali se on nije obazirao na njih i nastavio je put. Sinan je zamahnuo sabljom, odsjekao joj glavu i ubacio u torbu. Vijest o ovom dogaaju brzo je stigla do Sultana koji je pozvao Sinana u Adrianopolj, prestonicu Turske u ono vrijeme. Posto je vidio glavu azdahe, sultan ga je upitao sta zeli. Posto je Sinan isprobao sve konje, i posto se ni za jednog nije mogao odlucitii, sultanu je kazao da drugoga konja ne zeli, ve trazi da se njegov konj izlijeci. Sultan mu je dodijelio titulu spahije cime mu je pripala desetina svega u oblasti Tikvesa. Sinan je bio obavezan da kao konjanik ucestvuje u svim borbama gdje je bilo potrebno prema uslovima koji su gore navedeni. Tako se, sa koljena na koljeno, nastavilo sve do vremena sultana Mahmuta, reformatora Turske, koji je janjicarima i spahijama ukinuo privilegije koje su imali. On je Sinan cijeli svoj zivot proveo u Kolosjanu u kojem je i sahranjen. Njegov mezar se nalazi u turbetu u Kolosjanu zajedno sa mezarom dervisa Ismaila Deda Bulice , njgovog roaka. Datum smrti je oznacen na nisan-kamenu. Okolo se uzizu brda koja mjestu daju izgled jedne duboke jame i stite ga od zimske hladnoe. Kao takvo mjesto je veoma pogodno za zimovanje stoke. Prvi koji je stigao u ovo mjesto iz Tejdrina bio je cobanin koji se ovdje spustio zbog zime, ali se tokom ljeta ponovo vratio u Tejdrinu. U to vrijeme se ovo mjesto, po svemu sudei, zvalo Soponejke, ali je porijeklo imena nepoznato. Cak i danas mnogi stari ljudi mjesto zovu Dome Soponejka Domet e Soponejkit. Poslije vise zima cobanin koji je stanovao u Soponejku podijelio se sa braom i stalno nastanio na zemlji pored puta cime je formirao prvu porodicu u novom 53 selu, koje je kasnije postalo iskljucivo stocarsko, odnosno ovcarsko selo. Jos od tog vremena stanovnici Domaja su poznati po tradiciji cuvanja ovaca. Cak do prije pedesetak godina u ovom selu bilo je mnogo porodica koje su drzale velika stada ovaca. I danas u selu ne postoji porodica koja nema ovaca, ali su stada rijetka i sa manjim brojem ovaca. A sto se tice imena Domaj, smatra se da je nastalo po imenu popa Doma u vrijeme dok je selo jos bilo hrisansko. I danas se izmeu dvije mahale u selu nalazi brdo koje se zove Kodra e Kishes Crkvino brdo. I danas se na tom mjestu nalaze ostaci ljudskih kostiju koje svjedoce da se pored crkve u kojoj je bio pop Dom nalazilo groblje. Vidi i Hoxha, Qamil. Nakon odreenog vremena ime se mijenja i postaje Resk. Dok Mal Cene, nekadasnje selo sa ovim imenom, koje je sada dio sela Resk, ima ovo porijeklo: U davno vrijeme u selo je stigao ehaja sa ovcama na zimovanje. Ali te godine zima je bila ostra i ehaja, cije je stado brojalo 300 ovaca, je ostao bez hrane za stoku. Zbog toga su mu sve ovce pocrkale. Jedino su psi prezivjeli, jer su jeli meso crkotina. Stanovnici sela su porijeklom iz Dzana kod Skadra. Mjesto je osvojio Kukli-beg koji ga je kasnije poklonio Haoliju debarskom pasi da njime vlada. Haoli je trazio erku Kolja koji je stanovao u Guri Kuqu Crvenom Kamenu kod Ljure. Kolja nije prihvatio Haolija za prijatelja. Tada je Haoli svojom vojskom opkolio kuu Kolja i ugrabio njegovu ker. Iz ovog razloga su dva brata, Kolja i Pepa, pobjegla. Tada je Kolja stigao u Draj Rec. Kasnije se pomirio sa Haolijem koji mu je dodijelio zemlju na kojoj je i danas. Zajedno sa Koljom dosao je i njegov stariji brat Pepa... U pocetku je selo imalo samo dvije kue: Kolje Koljine i Pepe Pepese. Kasnije je stigao i eta iz Gura Kua kod Ljure koji je ubio svog neprijatelja i nastanio se u Ljusnu... U selu Ljusna zivi 8 rodova. Najstarija su tri roda: Peposi, Koljini i ete. Peposi su se povezali sa Manima, Koljini sa Cikom, Bibom, Carem, Muratom i Dervisom. Ova naselja su formirana pr